Gachiakuta

„Iz lošeg u gore” samo je kratak opis situacije jednog Rudo Surebreca, glavnog lika novog shōnen hita Gachiakuta. Mnogim je protagonistima potreban katalizator koji će pokrenuti njihovo putovanje kroz priču, nešto što će ih motivirati i inspirirati na velike pothvate. Za Rudoa, taj katalizator bio je najveći pad koji osoba može doživjeti u svijetu Gachiakute. Za vas koji niste listali mangu niti se još uspjeli posvetiti anime adaptaciji, dužno upozoravamo da nastavak teksta sadrži spoilere!

Život na Sferi

Rudo živi na „Sferi”, otoku u nebu koji je većinom naseljen bogatim elitama u čisto bijelim ogrtačima, a koji s visoka gledaju na ljude poput našeg glavnog lika. Rudo, dakako, nije elita koja se cijele dane šeće u svojim čistim, savršenim odorama. Živi s Regtom, koji ga je kao malog posvojio kao sina, na samom rubu lebdećeg otoka . Usiromašnoj četvrti iza ogromnog zida koji razdvaja elite od „nižeg” svijeta. Odrastajući u ovako podijeljenom okruženju, nije ni čudo što je Rudo toliko ljut na nepravedan svijet oko sebe.

Osim društvene podjele, elita Sfere nema poštovanja ni prema materijalnome. Već na prvu naznaku puknuća ili oštećenja, svoje stvari bacaju preko zidina ili ruba otoka, u beskraj ispod — jer si ionako mogu priuštiti sve novo. Rudo svoje stvari iznimno voli i cijeni, ne bi ih nizašto mijenjao, ali jednaku ljubav gaji i prema onome što elita bahato odbacuje. Dane provodi brižno prebirući po smeću onih „iznad” njega i popravljajući to isto „smeće”. Vjeruje u popravljanje, krpanje i dugotrajno korištenje stvari, kao i u to da sve uvijek ima potencijala — što je potpuna suprotnost taštim i materijalističkim pogledima „više” klase.

Najveći pad

Jednog dana Rudo se vraća kući i pronalazi Regtovo umiruće tijelo. I tu počinje srž ove priče. Na Sferi, ubojice — pa čak i oni na koje samo padne sumnja — bacaju se s ruba letećeg otoka. Rudo, krivo optužen za Regtovo ubojstvo, sada ide iz lošeg na još gore. Bačen s ruba svog svijeta, zaklinje se na osvetu protiv svih onih koji na svijet i ljude oko sebe gledaju kao na nešto što se lako može „baciti”. Nenadano, Rudo živ slijeće na „Tlo” — svijet nastao od svega što je Sfera odbacila. I uz to, Tlo se čini opasnijim i siromašnijim nego što je bila čak i Rudoova četvrt.

Upoznavanje Čistača i Davatelja

• Na Tlu Rudo upoznaje najprije Enjina, a potom i ostale „Čistače”. Enjin objašnjava njihovu ulogu u ovome svijetu te „power system” priče. Naime, uz smeće, na Tlu se akumuliraju i negativne ljudske emocije. Sve frustracije, ljutnja i razočaranje prema svijetu i uvjetima života daju smeću novi, agresivni život, iz kojega se „rađaju” ogromna čudovišta. Zadaća Čistača jest uklanjati te monstrume pomoću svojih „vitalnih instrumenata”, koji su „kičma” sustava moći.
• Postoje i ljudi na Tlu koje se naziva „Davateljima”. Davatelji posjeduju jednu stvar koja im je za života bila toliko bliska, toliko služila i bila toliko voljena. Da je sama stvar dobila novi život te im sada služi kao pouzdan alat u ovom surovom svijetu. Rudo, zahvaljujući svojoj ljubavi i vjeri u sve stvari. Bez obzira na njihovo stanje ili izvornu namjenu — te svom „vitalnom instrumentu”, rukavicama koje mu je dao otac Regto kad ga je posvojio. Ima moć podariti novi život s novim moćima više od samo jednoj stvari

Fun fact o prijevodu

Mali „fun fact” vezan uz prijevod mange: prije nego što su pojmovi „Čistači” i „vitalni instrumenti” uvedeni, prevodili su se kao „Domari” (Janitors) i „Jinkies”. U našem skromnom mišljenju, originalni se prijevod trebao zadržati. Za razliku od Čistača, Domari ne uklanjaju smeće i tu staju — oni popravljaju i brinu o prostoru koji im je povjeren. Gledajući duh i poruku Gachiakute, riječ „domar” puno bolje opisuje ciljeve i motivaciju Enjina, Rudoa i ostalih članova njihove družine. „Vitalni instrument” zvuči kao nešto što bi koristili na Sferi. Predugačko je i pretenciozno — dok riječ „Jinki” puno bolje odgovara duhu i mentalitetu Tla: kratka, pamtljiva, neobična, kreativna i divlja. Tko god je zadužen za službeni prijevod mange, prilično je promašio njezin duh i stil te pogrešno shvatio srce ove priče.

A kad smo već kod stila i srca…

Kei Urana, autorica Gachiakute, velika je obožavateljica još jedne stilski prepoznatljive i drugačije priče — Soul Eater. Čak je radila kao naučnica pod mentorstvom autora Soul Eatera. A sada taj isti mentor svojoj publici preporučuje njezino prvo čudo od priče. Stilski, svijet i likovi Gachiakute dizajnirani su izrazito „ulično”. Likovi se odijevaju pankerski, „prljavo i neuredno”, urbano; krojevi su široki. Jinkiji su raznovrsni i glasni, likovi su tetovirani; sve je prepuno pobune protiv norme, ljubavi prema stvarima i popravljanju, te individualizma

Grafiti i Gachiakuta

A grafiti… Gdje god se spomene ime Kei Urane kao mangake, odmah za njom slijedi ime Ando Hideyoshija, grafiti-dizajnera i umjetnika za Gachiakutu. Ovo dvoje talenata po prvi put spajaju medij grafita s medijem mange — i svi smo na dobitku. Koliko god se grafite pokušava prikazati kao vandalizam, svima je jasno da su jednostavno… pa, cool. Grafiti su oblik umjetnosti, i tako bi ih trebalo tretirati i poticati! Ne možemo zamisliti bolji vizualni reflektor i ogledalo za ovu pankersku priču o pobuni, slobodnom izražavanju i brizi za ljude i okoliš od grafita.

Za koga je Gachiakuta?

Gachiakuta je odličan „watch” ili „read” za sve one koji vjeruju da nije sve tako sivo, za glasne, za one kojima nepravda teško pada. Za one koji vole raditi rukama i koji vole ljude i svijet oko sebe, kojima nada umire posljednja i koji se ne boje zaprljati se svim bojama i svime odbačenim. Jeste li već pogledali prvih nekoliko epizoda Gachiakute? Jeste li čitali mangu? Koje još loše prijevode znate? Pišite nam sve u komentare — do idućeg bloga!